Biljke i fotosinteza - uloga roditelja u obrazovanju

Budući da je jedno od glavnih polazišta mojih članaka da bi roditelji trebali biti uključeni u obrazovanje djece, trebalo bi pojasniti što to točno znači.

Gdje je granica između

uključenosti roditelja i preuzimanja uloge učitelja? Kako biti podrška djetetu i surađivati s učiteljima i odgojiteljima, a da se to ne pretvori u pretjerivanje?

Pročitaj u nastavku kratki tekst o biljkama, fotosintezi, suncu i dohrani – odnosno, o učenju i obrazovanju. Možda se tu krije odgovor na ova pitanja.

Naravno, u ovoj priči, dijete je biljka.

Pretpostavlja se da postoji oko 450 000  (1) vrsta biljaka. Svi znamo da neke vole više, neke manje svjetlosti. Neke rastu uz vodu, druge na kamenjaru uz nekoliko kapi kiše. Neke biljke treba paziti, održavati, orezivati, druge rastu i cvjetaju bez imalo naše uključenosti. No, svima je zajedničko da vrše fotosintezu (osim parazitskih biljaka).

E sad, kakve to veze ima s obrazovanjem?

Fotosinteza se odnosi na sposobnost biljaka da transformiraju energiju iz sunčeve svjetlosti u kemijsku energiju. Slično tome, svrha učenja i obrazovanja je razvijanje vještina i znanja djeteta.

Pogledajmo to u formuli:

A gdje su roditelji?

S obzirom da govorimo o učenju koje se odvija u školi, usporedit ćemo to s biljkama koje uzgajamo u kući.

Nekim biljkama treba više svjetla. Njih roditelj treba staviti pokraj prozora. To može značiti da naša mala biljka treba više pomoći učitelja – negdje je to dopunska nastava, negdje instrukcije, online lekcije ili učenje uz pomoć prijatelja. Nekim je biljkama potrebno više vlage. Njih roditelj treba povremeno zaliti i pošpricati vodom. To može biti razgovor o novoj lekciji, gradivu koje je teško ili zanimljivo. I dalje – roditelj nije sunčeva svjetlost. On bi trebao samo malo prilagoditi uvjete u kojima njegova biljka raste. Za uspješniji rast, gotovo svakoj biljci je potrebno malo dohrane. Tada roditelj može ubaciti pokoju aktivnost za uspješnije učenje. Sva sreća pa postoje ovakvi super korisni blogovi na kojima možete naći neke aktivnosti i strategije (dohrana) koje možete pokazati svojoj maloj biljci.

Ali oprezno – znate li što se događa biljkama kojima dajete previše dohrane i vode (materijala)? Isto što i s onima koje nemaju sve potrebne uvjete. Takve biljke ne napreduju. U našoj priči – one izgube volju za učenjem. Ovo se često događa - u najboljoj namjeri da našoj maloj biljci omogućimo što bolji rast, često nalijemo previše vode, stavimo ju u najsvjetliji dio sobe i svaki dan dodajemo dohranu. Rezultati uglavnom budu upravo suprotni od onih koje očekujemo. Ponekad želimo odraditi fotosintezu umjesto njih - povući hranu iz tla da se ne muče, dovući svjetlo da ne moraju sami. Ali to je njihova primarna funkcija. Isto tako, djeca su stvorena za učenje. Samo im treba omogućiti uvjete. 

Nakon što je moj muž pročitao ovaj članak prije objave (on je izrazito strog kritičar i često daje koristan osvrt), komentirao je kako tetkst ostavlja dojam da bi uloga roditelja u obrazovanju trebala biti neusporedivo manja u odnosu na onu koju imaju učitelji. -Odlično!-pomislila sam. To je i je bila svrha ovog članka - pokazati da bi roditelji trebali biti uključeni, trebali bi pratiti rast i razvoj svoje male biljke, osigurati joj uvjete, ali učitelji su sunčeva svjetlost. (Da, ima onih pojedinaca koji su više kao pomrčina, ali oni se ne nalaze u ovom tekstu).

I zato - pratite svoju malu biljku, zalijte po potrebi, dodajte tu i tamo malo dohrane i zapamtite da ne možete vršiti fotosintezu umjesto nje.

(1) Pimm, S. & Joppa, L. (2015). How Many Plant Species are There, Where are They, and at What Rate are They Going Extinct? Annals of the Missouri Botanical Garden 100(3), 170-176. https://doi.org/10.3417/2012018