Čitanje - od rođenja do škole
Vještina čitanja se gradi na temeljima koje postavljamo od najranijih dana. U to je vrijeme najvažniji učitelj čitanja – roditelj. I pri tome ne mislim da roditelj treba izravno poučavati čitanje. Svaki roditelj priprema svoje dijete na čitanje, a da toga (ponekad) nismo ni svjesni.
Etape čitanja
Djeca počinju razvijati vještinu čitanja već kao bebe, puno prije nego krenu s prepoznavanjem i imenovanjem slova, slovkanjem, analizom i sintezom riječi. Ponekad mislimo da čitanje kreće tek slovkanjem i razvijanjem tečnog čitanja, no, te su etape među posljednjima koje se razvijaju.
Dob | Dijete obično: |
0-1 god. | Usmjerava pozornost prema osobi koja čita Razumije 50+ riječi Poseže za knjigama Okreće stranice uz pomoć Reagira na priče i ilustracije u pričama vokaliziranjem i diranjem ilustracija |
1-3 god. | Pokazuje prstom Pretvara se da čita
Imenuje poznate ilustracije Završava rečenice koje su mu poznate Zna imena knjiga i ima svoje omiljene knjige Samostalno okreće stranice |
3 – 6 god. | Prepoznaje i imenuje neka slova (koja povezuje sa svojim imenom, obitelji, prijateljima…) Razumije da knjige govore neku priču Može reći glavnu temu priče Počinje povezivati riječ i sliku Može pročitati kraće riječi |
6 -7 god. | Počinje koristiti neke strategije za čitanje riječi: - Slovkanje - Ilustracije - Kontekst Ispravlja se dok slovka riječi Može nacrtati ono što je pročitano – pokazuje da razumije tekst |
7 -8 god. | Počinje čitati u sebi Prepoznaje interpunkcijske znakove Postaje sve bolje u samostalnom ispravljanju |
8 – 14 god. | Čita duže tekstove Koristi razne strategije za čitanje i razumijevanje Pronalazi informacije u tekstu Analizira i propitkuje pročitano |
Ono što se obično laički naziva čitanjem, samo je jedna, zadnja aktivnost u tome nizu, a to je primjena abecednog načela. Da bi dijete naučilo čitati, ono mora svaki glas u riječi prevesti u dogovoreni znak – slovo. Roditelji, a vrlo često i učitelji, smatraju da je to jedini proces kojim dijete mora ovladati. I zato, kad govore o čitanju, misle upravo na taj proces, koji se naziva abecednim načelom. To je učenje čitanja koje se sustavno poučava u školi i nije ga potrebno provoditi ranije. Ali da bi dijete moglo bez problema usvojiti abecedno načelo, potrebno je da prethodno, u predškolskom periodu, usvoji niz takozvanih predčitačkih vještina (1).
Koje su to predčitačke vještine?
- Svjesnost o pisanom jeziku
Što je svjesnost o pisanom jeziku?
Ova vještina podrazumijeva da dijete razumije kako svi ti pisani znakovi koje vidi u knjizi predstavljaju riječi i da imaju neko značenje.
Djeca koja imaju razvijenu ovu vještinu mogu ispravno držati knjigu i znaju da se knjiga čita od naprijed prema nazad. Također, razumiju da se tekst čita s lijeva na desno (djeca koja slušaju i čitaju priče na jezicima kao što su arapski, armenski, hebrejski, farsi ili urdu čitaju s desna na lijevo).
Što roditelji mogu učiniti?
(djeca 0 – 3 godine)
- Imenujte dijelove knjige dok čitate. „O, pogledaj ovu naslovnicu. U ovoj se knjizi sigurno govori o dinosaurima“. „Kraj… ovo je zadnja stranica u knjizi.
- Neka vam dijete pomogne listati knjigu.
- Povlačite prst ispod teksta koji čitate.
(djeca 3 – 6 godina) Pitajte dijete da vam pokaže
- gdje je naslov
- gdje trebate početi čitati
- što je slovo / riječ
- prvu / zadnju riječ u rečenici
- prvu / zadnju riječ na stranici
Povremeno možete spomenuti interpunkcijske znakove: „Vidiš ovaj upitnik? To znači da dinosaur nešto pita.“ „Što bi ti pitao dinosaura?“
Možete zajedno izraditi natpise za predmete u domu. Onda te kartice s riječima zalijepiti na odgovarajući predmet.
2. Fonemska svjesnost
Što je fonemska svjesnost
Iako (možda) zvuči kao nešto kompleksno, pojam je zapravo jednostavan – dijete uočava glasove unutar riječi, može tu riječ rastaviti i sastaviti. Npr. Kada kažemo m-a-m-a, dijete prepoznaje da je to riječ „mama“. Obično se razvija između druge i sedme godine.
Dijete koje ima razvijenu fonemsku svjesnost može:
- prepoznati i odrediti prvi glas u riječi (riječ pas počinje glasom p)
- prepoznati i odrediti zadnji glas u riječi (riječ brat završava glasom t)
- prepoznaje koji glas nedostaje (škola – kola. Nedostaje glas š)
- Usporedba prvog suglasnika / samoglasnika (počinju li riječi klupa i kos istim glasom?)
Naravno, kada radite s djetetom na ovim vještinama, ne morate koristiti pojmove „glas, samoglasnik, suglasnik“. Umjesto toga – igrajte se :)
Što roditelji mogu učiniti?
Igre, igre i igre!
Evo nekoliko ideja:
U šetnji gradom, igrajte se „Ja vidim nešto što ti ne vidiš i počinje glasom…“
Ja vidim nešto što počinje glasom p i završava sa s (pas)
O vidi, ovo će biti tvoja škola sljedeće godine. Koju riječ dobijemo ako maknemo š?
Kako bi se tvoj tata zvao da zamijenimo prvi glas sa P? (Zlatko – Platko)
Rime:
- Korak 1. Dijete sluša rime
- Korak 2. Dijete prepoznaje da se riječi u pjesmici rimuju
- Korak 3. Dijete samo smišlja rime. Koja riječ se rimuje s kruška – šuška, puta – ljuta
Kaladont
Možete se igrati sa zadnjim glasom ili slogom:
Kuća – auto – otok – kišobran – noć
Glava – vatra – tratinčica – caklina
3. vokabular
Što je vokabular?
Skup riječi koje pojedinac upotrebljava. Uz gramatiku i izgovor, ovo je jedna od mikro-vještina u jeziku. Mnogi tvrde da je vokabular zapravo i najvažnija mikro-vještina – bez poznavanja gramatike možemo nešto reći, ali bez riječi…baš i ne.
Djeca koja dolaze u predškolu s bogatim vokabulaorm obično pokazuju bolje razumijevanje tekstova. Kako se razvija razumijevanje pročitanog, dodatno im se obogaćuje vokabular.
Što roditelji mogu učiniti?
- Pričati, čitati, pjevati. Pričati, čitati, pjevati. I još malo pričati, čitati, pjevati.
- Detalji.
Primjer: Molim te knjigu o dinosaurima vs. Molim te donesi onu zelenu knjigu o dinosaurima koju su dida i baka donijeli kada su zadnji put bili u posjeti. Potaknite djecu da učine isto. Ako vas zamole da im donesete knjigu o svemiru, pitajte da objasne koju točno.
- Objašnjenja. Koristite jednostavne definicije ili objašnjenja riječi koje dijete ne razumije.
Primjer: Ako čitate Potjeha: „protrnuše braća od čuda, a ona svjetlost iščezne s brda i stvori se bliže povrh jednog velikog kamena… “ možete razgovarati o tome što znači iščeznuti. Pitajte prvo dijete da kaže što misli da znači ta riječ, a tek onda ponudite neko jednostavnije objašnjenje.
- Primjeri i personalizacija.
Primjer: Ako čitate knjigu o Svemiru, izađite van, pogledajte vide li se neke zvijezde ili planeti o kojima čitate. „…tada svjetlost zvijezde iščezne…“ povežite to s pričom o Potjehu.
- Korištenje ilustracija. Crteži u slikovnicama i knjigama imaju velik potencijal za razvoj vokabulara. Mlađu djecu možete pitati koje boje vide, gdje je pas / mačka / crveni auto / plavi planet… Starija djeca mogu prepoznavati osjećaje likova na ilustracijama, predviđati o čemu je riječ u tekstu. Možete ih pitati da navedu neke sinonime riječi koje prepoznaju na slici. Naravno, ne morate djetetu reći „navedi dva sinonima riječi veseo“, nego „tko je iz tvog vrtića uvijek vedar i radostan kao ovaj dječak na slici? Da, on je često veseo. A bude li on ponekad tužan? Zbog čega ti ponekad budeš sjetan ili tužan? Ima li na ovim slikama netko tko je tužan ili potišten?
4. Razumijevanje
Što je razumijevanje?
Razumijevanje je glavna svrha čitanja. Da bi dijete naučilo lekciju iz povijesti – mora razumjeti pročitano. Da bi uživalo u čitanju knjiga – mora razumjeti pročitano. Da bi točno riješilo zadatak riječima – mora razumjeti pročitano.
Što roditelji mogu učiniti?
Jedan od načina na koji roditelji mogu pomoći djetetu da od malih nogu radi na razumijevanju pročitanog jest postavljanje pitanja prije, za vrijeme i nakon čitanja.
Ne zaboravite - čitanje povezuje, pomaže graditi odnos između djeteta i roditelja. Ako je dijete raspoloženo za interakciju, ubacite pokoje pitanje, igrajte se riječima dok čitate. No, ako je raspoloženo samo za priču, zaboravite na glasove, slova, riječi, foneme i morfeme i samo uživajte u zajedničkom čitanju.
Literatura
(1) Čudina-Obradović, M. (2014). Psihologija čitanja: od motivacije do razumijevanja. Zagreb:
Golden marketing - Tehnička knjiga.
Fotografije:
