Igra i učenje – dva lica iste medalje?

Što me potaknulo na promišljanje o ovoj temi i zašto članak o učenju kroz igru u školi? Pa, zar nije igra za malu djecu?

Kao roditelj i učiteljica sam često čula kako se mlađoj djeci govori: „Samo se ti još igraj. Kad

krene škola, gotovo je s igrom. Onda kreće pravo učenje.“ Osim što to nije točno (djeca se igraju i nakon što krenu u školu), mi im zapravo šaljemo poruku da je škola jedno dosadno i strašno mjesto u kojem nema igre. I onda se čudimo zašto neka djeca imaju negativan stav prema školi i prije nego prvi put prođu kroz školska vrata. Iako se puno piše o tome kako djeca zapravo uče kroz igru (više o igri kod predškolske djece pročitajte ovdje), mnogi i dalje smatraju da su igra i učenje dvije potpuno nevezane aktivnosti. Igra se uglavnom povezuje s aktivnostima u vrtiću – u školi se uči. A tu je i mišljenje kako je igra usmjerena na djecu i nestrukturirana, što nema veze s učenjem.[1][2]

Kao roditelji, primjećujemo da su djeca prirodno istraživači, vole učiti i isprobavati, kretati se i otkrivati svijet oko sebe. Na odraslima je da zadrže ovaj pozitivan stav prema učenju. U početku, ta uloga pripada isključivo roditeljima, prvim učiteljima u dječjim životima. Kasnije, tu ulogu roditelji dijele s odgajateljima i učiteljima u školi. I svi uključeni u ovaj proces žele da dijete razvije svoj potencijal kroz učenje.

Kako djeca najbolje uče? Kroz interakciju s drugima. Istraživanje. Isprobavanje. A sve to kroz igru. I ne, ovaj način učenja ne prestaje polaskom u školu. Štoviše, učenje kroz igru ne prestaje ni u odrasloj dobi (barem ne bi trebalo). Naime, Resnick[3], stručnjak u području obrazovnih tehnologija, uvjeren je da je „način na koji uče djeca u vrtiću upravo ono što ljudima, bez obzira na dob, treba da bi razvili svoj potencijal i napredovali u današnjem svijetu brzih promjena“. Stručnjaci na MIT-u su također prepoznali važnost igre i pokrenuli Cjeloživotni Vrtić. Cilj je ove grupe potaknuti i uključiti odrasle u aktivnosti kreativnog učenja.

No, vratimo se našim školarcima. Veliki broj istraživanja[4] pokazuje kako učenje kroz igru potiče razvoj pismenosti, matematičkih vještina, ali i društvenih, emocionalnih i kreativnih vještina.

Što to znači za roditelje školske djece? Nije neuobičajeno da djeca moraju učiti školsko gradivo i izvan škole – kod kuće. Ponekad, to uspijevaju sama, no često su tu uključeni i roditelji. Pa, pogledajmo kako izgleda učenje kroz igru kod kuće s roditeljima.

Prije nego pročitate neke od ideja za učenje kroz igru, imajte na umu da su djeca, baš kao i mi odrasli, različita. Neka se prestanu igrati lego kockama i prije nego krenu u školu, neke ljubav prema ovoj igri nikad ne napusti. Neka se vole igrati autićima i kad krenu u više razrede, a neka djeca ne pogledaju kutiju s autićima nakon treće godine. Neka djeca vole igru uloga, a nekima je to najgluplji oblik igre. Dakle, igra je različita za različitu djecu.

10 ideja za učenje kroz igru u osnovnoj školi:

Igra trgovine. Neka dijete prikupi predmete koje želi „prodavati“, napiše cijenu na ceduljice (vježba pisanja), a vi budite kupac. Vježbajte zbrajanje, oduzimanje, množenje (matematika)…Koliko ovo košta? Koliko košta ovo dvoje zajedno? Koliko košta ako kupim tri? Koliko mi trebaš vratiti?

Možete igru odigrati na stranom jeziku koje dijete uči u školi. Umjesto da uči ponavlja i napamet riječi s popisa na kraju udžbenika (npr. nazive voća i povrća ili školski pribor), može ih vježbati kroz igru. Naravno, ništa se neće dogoditi ako roditelj ne govori taj jezik i dijete uči riječi na neki drugi način.

Igra restorana. Slično kao i u prethodnoj igri, ovdje može vježbati pisanje (neka izradi jelovnik s nazivima hrane i cijenom) i matematiku (plaćanje nakon jela).

Zajedničko kuhanje. Imenujte hranu koju koristite, zbrajajte i pretvarajte grame u kilograme.

Igra škole. Neka dijete preuzme ulogu učitelja i nauči vas lekciju iz povijesti ili geografije. Da bi to uspjelo, mora lekciju prvo dobro naučiti :) Za igru možete koristiti veliki papir kao ploču, a stariji učenici vjerojatno mogu pripremiti i prezentaciju na računalu. Vaš mali učitelj može sastaviti i kasnije ocijeniti test iz lekcije koju treba naučiti i na taj način nekoliko puta dubinski proći cijelu lekciju.

Lego. Od slova do razlomaka, lego kockice se mogu iskoristiti za različite aktivnosti. Sa svojim prvašićem možete slagati slova ili brojke. Graditi brojevnu crtu. Zbrajati i oduzimati kockice. Uspoređivati veće – manje. Vježbati parne i neparne brojeve. A tu su i razlomci za starije učenike.

Igre u prirodi. Mogućnosti za učenje u prirodi su brojne. Pripremite lov na blago – ovako će dijete vježbati čitanje i trčati po šumi ili parku. Skupljajte i zbrajate kamenčiće ili šišarke. Bacanje kamenčića u vodu je odlična vježba za neke motoričke radnje koje trebaju za nastavu tjelesnog.

Igra pantomime. Organizirajte večer pantomime. Pripremite kartice s događajima iz povijesti koje dijete treba naučiti i zabavljajte se dok glumite i pogađate da je Kralj Tomislav okrunjen 925.godine ili da Kolumbo odlazi u Španjolsku 1485.

Pictionary. Isto kao i prethodnoj igri, ne koristite riječi. Igrajte igru brzog crtanja s pojmovima iz lekcije iz povijesti ili geografije. Dijete može pripremiti kartice s pojmovima koje treba nacrtati i pogoditi.

Vješala. Ova se igra može koristiti za učenje slova i čitanja kod mlađih učenika, ali i ponavljanje pojmova iz kemije za starije. Nakon što pogodi riječ kadmij, dijete može ispričati što zna o ovom elementu – simbol, gdje se nalazi u periodnom sustavu, karakteristike i primjena.  Iskoristite ovo i za prirodu/biologiju. Pogađajte riječi poput bjelančevinasti omotač (virusna kapsida) ili nukleinska kiselina i nakon toga dijete može objasniti ove pojmove i odgovoriti na dodatna pitanja.

Obiteljski kviz. Organizirajte kviz iz područja koje dijete mora naučiti. Potrebno je naučiti lekciju i osmisliti pitanja. Natječite se tko će prije točno odgovoriti na pitanja. Ne zaboravite na nagradu – film po izboru ili kuhanje omiljenog jela.

Iako dijete može puno toga naučiti na ovaj način, roditelj se (s pravom) može pitati je li njegova odgovornost da uči s djetetom, smišlja igre i provodi vrijeme u igranju.

Prednosti ovih igara mogu se gledati s nekoliko strana:

• Pomažete li već djetetu s učenjem tako što ga ispitujete gradivo prije ispita/odgovaranja? Ovako će učenje biti zanimljivije i dublje.
• Želite li provoditi više vremena sa svojim djetetom? Iskoristite ove igre kao način da kvalitetno provedete večer, a dijete ujedno uči školsko gradivo. Tko zna, možda i roditelji mogu naučiti nešto zanimljivo – što se događa u nukleinskoj kiselini određenog virusa kada dođe do promjene u nizu? Može li se to znanje primijeniti na trenutnu situaciju s coronom?

Cilj je pomoći djetetu da održi početnu ljubav prema učenju i motivirati ga na istraživanje. A najbolji način za to je kroz – igru.

[1] Pyle, A., & Danniels, E. (2017). A continuum of play- based learning: The role of the teacher in play-based pedagogy and the fear of hijacking play. Early Education and Development, 28(3), 274-289. https://doi.org/10.1 080/10409289.2016.1220771

[2] Jay, J. A., & Knaus, M. (2018). Embedding play-based learning into junior primary (Year 1 and 2) curriculum in WA. Australian Journal of Teacher Education, 43(1), 112–126. https://doi.org/10.14221/ajte.2018v43n1.7

[3] Resnick, M. (2017). Lifelong kindergarten: Cultivating creativity through projects, passion, peers, and play . MIT Press

[4] Parker, R.& Thomsen, B. (2019). Learning through play at school. A study of playful integrated pedagogies that foster children’s holistic skills development in the primary school classroom. The LEGO Fundation.