Kako pohvale utječu na samopouzdanje?

Znate li da naš mozak reagira na sličan način kada nas netko pohvali i kada dobijemo novčanu nagradu? (Bhangi & Delgado, 2014).

Ovaj podatak znači – većina ljudi vole pohvale. To znaju i roditelji koji pohvale koriste kako bi se dijete dobro osjećalo. No, nisu sve iste i ne utječu jednako na samopouzdanje.

Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite o onome što već znate o pohvalama. Pohvaljujete li često svoje dijete? Treba li dijete uopće pohvalu? Ako pohvalimo dijete, razvijamo li tako samopouzdanje?

Usporedimo sada ove dvije vrste pohvala:

  • Ti si pravi umjetnik. 🆚Stvarno si se potrudio oko ovog crteža. Ima jako puno detalja.
  • Baš si pametna za matematiku. 🆚Vidim da si riješila tri zadatka više nego prošli tjedan. Koji zadatak ti je bio najzanimljiviji?
  • Ajme, super si! 🆚 Puno si vježbao ovu recitaciju. Ima li koja riječ da ti je bila teška za zapamtiti?
  • Kako si ti lijepa djevojčica! 🆚 Vidim da si sama napravila svoju frizuru. Kako si to uspjela?
  • Ti si pravi mali graditelj! 🆚 Stvarno si se potrudio da napraviš ovaj most od kockica. Je li bilo teško?

Prvi tip pohvale je usmjeren na osobu, a drugi na trud i proces. Kada djeci dajemo prvi tip pohvale i dogodi im se neuspjeh, ona osjećaju puno više srama i manje samopouzdanja. U njihovim očima, neuspjeh = ja sam glup/a. Djeca koju se pohvali za trud i proces, ne doživljavaju neuspjeh kao vlastitu manu, nego kao manjak truda ili trenutni zastoj u napretku. Ona također vjeruju da je za uspjeh važniji trud, a ne toliko urođene karakteristike.

Jedno je istraživanje (Brummelman et al. 2014) pokazalo da djeci koja već imaju nisko samopouzdanje, odrasli češće daju pohvale usmjerene na osobu. Iako misle da će se tako dijete bolje osjećati, rezultat je zapravo suprotan – čim dođe do neuspjeha, dijete ima još lošije mišljenje o sebi.

Dakle, pohvala usmjerena na trud i proces, a ne osobne ili urođene karakteristike pozitivno utječe na samopouzdanje.

Kada govorimo o samopouzdanju kod djece (i odraslih) bitno je spomenuti iskrenost. Možda nam se čini da će se dijete bolje osjećati ako pohvalimo crtež koji nam se uopće ne sviđa, ali neiskrene pohvale negativno utječu na samopouzdanje. Konkretno, kada dijete primi pohvalu koja nije iskrena, ono će se taj trenutak osjećati bolje. No, kada dođe do sljedećeg izazova, osjećat će manje samopouzdanja i nerado će se upustiti u tu aktivnost.

Ukoliko je naša pohvala neiskrena, djeca mogu misliti da ih sažalijevamo ili želimo njima manipulirati i kada dođu do novog zadatka, pratit će ih taj osjećaj nesigurnosti. A zanimljivo je da već u dobi od 4 i 5 godina, djeca počinju razlikovati iskrene od neiskrenih pohvala. (Mizokowa, 2018).

Osim neiskrenih pohvala, nezgodne su i pretjerane pohvale.

„Wow, ovo je savršeno! Ti si neopisivo dobar/a u tome! To si predobro riješio/la.“

Ovakvi komentari pred djecu stavljaju vrlo visoka očekivanja i ona razvijaju strah da neće moći održati taj visoki standard savršenstva. Brummelman et al (2017) su pokazali da pretjerane pohvale ovako utječu na djecu:

  • Djeca s niskim samopouzdanjem ne uspijevaju razviti bolju sliku o sebi i povećati svoje samopouzdanje. Takva djeca očekuju neuspjeh prilikom odgovaranja ili pisanja ispita i ne vide poantu da uopće krenu učiti.
  • Djeca s prosječnim samopouzdanjem se osjećaju lošije nakon ovakvih pohvala i njihovo se samopouzdanje smanjuje. Ova djeca će pokušati naučiti lekciju, ali će razviti strah da ne mogu nešto napraviti „savršeno, predobro, wow“.
  • Djeca koja već imaju visoko samopouzdanje mogu razviti narcisoidnost. Ova djeca misle da sve znaju, da su najpametniji i stavljaju se iznad svih. Šta će njemu/njoj jedan učitelj/ica govoriti jel zna ili ne zna lekciju.

Za kraj, postavite si ova pitanja: koristim li češće pohvale usmjerene na dijete ili na trud i proces? Kako mogu oblikovati pohvalu da se dijete osjeća dobro, a da pri tom šaljem poruku da važan rad i uloženi trud? Mogu li se sjetiti tri pohvale zbog kojih sam se osjećao/la samopouzdanije?

Zapamtite: pohvale da, ali umjerene i usmjerene na trud i proces.

Literatura:

Bhanji, J. P., & Delgado, M. R. (2014). The social brain and reward: social information processing in the human striatum. Wiley interdisciplinary reviews. Cognitive science, 5(1), 61–73. https://doi.org/10.1002/wcs.1266

Brummelman, E., Thomaes, S., Overbeek, G., Orobio de Castro, B., van den Hout, M. A., & Bushman, B. J. (2014). On feeding those hungry for praise: Person praise backfires in children with low self-esteem. Journal of Experimental Psychology: General, 143(1), 9–14. https://doi.org/10.1037/a0031917

Brummelman, E., Nelemans, SA., Thomaes, S., Orobio de Castro, B. (2017). When Parents’ Praise Inflates, Children’s Self-Esteem Deflates. Child Dev. 88(6), 1799-1809.

Mizokawa A. (2018). Association Between Children's Theory of Mind and Responses to Insincere Praise Following Failure. Frontiers in psychology, 9, 1684. https://doi.org/10.3389/fpsyg.2018.01684