Pisanje, planiranje i reMarkable

Jesi li i ti od onih koji uvijek nešto piskaraju, planiraju, crtaju, brainstormaju? Ja jesam :) U ovom tekstu pišem o nekim svojim procesima pisanja, organizaciji materijala i jednom malom uređaju koji mi to sve olakšava. Zapravo je ideja za članak došla od poznanice koja također voli pisati i već dugo razmišlja o tom malom uređaju pa me zamolila da napišem svoje dojmove.

Čak i prije nego sam otkrila da pisanje rukom pozitivno utječe na pamćenje, uvijek sam radije pisala nego tipkala. O čemu se konkretno radi? Istraživanja su pokazala da puno bolje pamtimo informacije koje smo zapisali od onih koje smo natipkali (1).

Iako tipkanjem možemo brže i više zabilježiti, bolje pamtimo i brže se dosjećamo onoga što smo napisali rukom. Ovo je jako bitna informacija, uzmemo li u obzir da se od samog početka učenja pisanja, sve više prostora daje tipkovnicama. Slično kao što odrasli bolje pamte napisano, djeca koja uče pisati, brže prepoznaju slova i lakše čitaju riječi koje su napisala olovkom na papiru, nego tipkovnicom (2). Dakle, možemo ovu temu zaključiti i reći da mozak drugačije procesira napisane informacije kojih se onda dosjećamo brže nego ako ih tipkamo.

Kao što sam na početku spomenula, oduvijek sam bila u timu olovka-i-papir. Svako predavanje koje sam slušala sam imala u natuknicama u bilježnicama. Ispite koje sam pripremala sam prvo ispisivala na papire, u bilježnice, na kartice… Danas, kada pripremam nastavu ili izlaganja, prvo sve iz glave prenesem na papir – bilo u obliku umnih mapa ili natuknica. Kada učim jezik (da, još uvijek se borim s njemačkim) ili idem na tečajeve za instructional design, stalno nešto piskaram. A budući da često radim na nekoliko projekata

istovremeno, potrebno mi je nekoliko bilježnica. I tu nastaje problem. Imam bilježnicu za učenje njemačkog i učenje novog programa koji koristim za content  creation. Onda mi treba jedna bilježnica za godišnje i dnevno planiranje pa jedna za projekt na kojem radim. A da ne spominjem pripreme za poučavanje i nastavu. I taman kad pomislim da sam napokon sve organizirala, odlučim napisati knjigu o učenju kod kuće i za to mi treba – nova bilježnica. Iako imaju puno prednosti u odnosu na digitalne procese, bilježnice i planere nije baš jednostavno organizirati. Ne mogu dodati list ako se nečeg dosjetim, kako ih sve imati uza sebe, stalno dolaze novi projekti i stalno trebaju nove bilježnice i planeri.

Tada sam otkrila reMarkable. Osim što je najtanji tablet na svijetu (tako kažu na web stranici), meni je postao savršena digitalna bilježnica u koju mogu pisati rukom (ima svoju olovku), organizirati projekte u foldere, crtati, unositi PDF materijale i pisati po njima, eksportirati svoje bilješke i slati ih mailom… Ukratko, meni je riješio sve probleme, a zadržao prednosti piskaranja po bilježnicama. Ne razumijem se previše u tehničku stranu ovog uređaja, ali to mi trenutno nije ni potrebno. Instalacija je bila super jednostavna, povezala sam ga sa svim svojim računalima i mobitelom tako da uvijek mogu potražiti i pogledati neki sadržaj na bilo kojem uređaju. Ovisno o kojem se projektu radi, mogu odabrati predložak za pisanje – bilo da je riječ o praznom „papiru“ za brainstorming, linijama za pisanje bilješki, natuknicama za shopping, planeru i kalendaru (dnevni, tjedni, godišnji)…sve je tu. Čak i predlošci za storyboarding o čemu trenutno učim i na čemu radim.

Evo jedan konkretan primjer. Trenutno pravim video uratke o višejezičnom razvoju (uskoro ćete ih moći vidjeti ovdje). I tako imam folder koji se zove IFM-videos. Unutra imam „notebook“ za svaki video (trenutno ih je pet). Unutar jednog notebooka imam dio s

natuknicama iz raznih istraživanja o toj temi- za to koristim predložak s linijama. Zatim malo ideja koje mi onako padnu na pamet – za to odaberem prazni predložak po kojem crtam, povezujem i pravim umne mape. Onda malo ideja o organizaciji i tijeku videa – za to koristim storyboard predložak. I kad želim vidjeti gdje je što, samo odaberem na koju stranicu želim, kliknem s olovkom i eto ga. Ako sam nešto zaboravila, ubacim stranicu. Ako mi nešto ne treba, obrišem stranicu. Naslove pišem flomasterom, važne dijelove teksta označim markerom, natuknice nalivperom (btw, ovo mi je omiljena funkcija koju reMarkable nudi), tu je i olovka, tehnička olovka, kemijska olovka... Jedino što za sad nema je - boja.

Kako planiramo uskoro na godišnji, trebalo bi ponijeti i nešto za čitanje. Iako uvijek imam jednu printanu knjigu pri ruci, volim imati i nešto stručno. Nema smisla nositi 10 knjiga ili članaka na put, zar ne? Zato je tu moj mali reMarkable u koji importiram sve PDF mateijale koje bih voljela pročitati na godišnjem. Jer, što je sjedenje na plaži i sunčanje bez članaka o razlikama metajezične svjesnosti jedno- i višejezičnih govornika? A kad pročitam i zapišem nešto zanimljivo, prebacim svoje natuknice i svoj rukopis u tekst, pošaljem mužu na mail pa o tome možemo razgovarati u večernjoj šetnji.

I to su samo neke općenite karakteristike mog procesa učenja, planiranja, bilježenja i pisanja u koje se reMarkable savršeno uklopio. Svaka je funkcija vrlo intuitivna – čak je i moj prvašić bez ikakvih problema naučio gdje se što bira, kako se briše i mijenja predložak za pisanje.

Čini se da je cijela obitelj zaljubljena u ovu malu digitalnu bilježnicu :)

(1) Mangen, A., Anda, L.G., Oxborough, G.H., & Brønnick, K. (2015). Handwriting versus keyboard writing: Effect on word recall. Journal of Writing Research, 7(2), 227-247.

(2) Kiefer, M. et al (2015). Handwriting or Typewriting? The Influence of Pen- or Keyboard- Based Writing Training on Reading and Writing Performance in Preschool Children. Advances in Cognitive Psychology, 11(4), 136-146.