Pitanja koja potiču razvoj znatiželje 

Ako imate školarca/školarku, vjerojatno se primijetili da postavlja manje pitanja nego prije polaska u školu. U ovom postu možeš pročitati zašto mlađa djeca postavljaju puno pitanja i zašto na taj način uče razumijevati svijet oko sebe. No, starija djeca i odrasli, ne postavljau niti približno toliko puno pitanja. Zašto je to tako?

Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite: Prestaju li djeca ispitivati zato što izgube interes za školu ili gube interes za školu zato što im razina znatiželje prirodno opada?

Ovo je pitanje postavio i Warren Berger (1) dječjim psiholozima, neuroznanstvenicima, učiteljima i stručnjacima u obrazovanju. Odgovor ide u oba smjera. U dobi oko 5.godine, mozak sam uklanja neke poveznice među neuronima koje su rapidno nastajale u ranom djetinjstvu. Isto tako, djeca u toj dobi počinju samostalno kategorizirati predmete pa ne trebaju toliko često pitati Što je to?

S druge strane, činjenica je da obrazovni sustav (u ovoj se knjizi misli na američki, ali ni hrvatski ni njemački nisu drugačiji po tom pitanju) ne potiče djecu na propitkivanje. U planovima i programima bilo kojeg predmeta nema tema koje se izravno odnose na važnost postavljanja pitanja, a znatiželjnu djecu se često opominje i obeshrabruje. Mnogi učitelji pokušavaju, trude se potaknuti i zadržati ovaj ispitivački entuzijazam učenika/ca, ali rade u sustavu koji njeguje drugačije vrijednosti od promišljanja, propitkivanja i postavljanja pitanja. Puno češće se čuje nešto poput: Koje godine? Koliko? Kako se zove? nego Što misliš, zašto se to dogodilo? Kako bismo to mogli otkriti? Na koje načine bismo to mogli naučiti?

Ova slika (preuzeta iz knjige A More Beautiful Question) pokazuje drastičan pad broja postavljenih pitanja kada djeca krenu s učenjem čitanja i pisanja u školi. 

Pomalo utopistički gledano, škola je zapravo idealno mjesto za još više pitanja, istraživanja i promišljanja. Dijete koje je po prirodi istraživač, dolazi u kontakt s drugim malim entuzijastima koji imaju hrpu pitanja i svi oni imaju izvor koji im može pomoći u njihovoj potrazi za odgovorima. Taj izvor je učitelj. No, škole nisu spremne za ove male istraživače, a učitelji i djeca vape za promjenama. 

Kako tema ovog posta nije analiza obrazovnih sustava i učinkovitosti rada učitelja, nego uloga roditelja u zadržavanju urođene znatiželje i poticanje djeteta da postavlja pitanja, dijelim s vama nekoliko pitanja koja bi mogla potaknuti dijete na razmišljanje, istraživanje i učenje. Većina ih je iz razgovora s mojom djecom EE i PP:

  • Da možeš biti neka životinja, koja bi bio? Zašto? (Onda kreće istraživanje o toj životinji. PP trenutno proučava pauka zebru)
  • Da si ti pisac ove knjige, kakav kraj bi napisao? (Onda kreće maštanje, pisanje, crtanje ili razgovor)
  • Možeš li smisliti tri pitanja iz ove knjige za mene?
  • Da možeš biti povrće, koje bi bio i zašto? (Onda kreće učenje o povrću, vitaminima, a za one malo starije mogu se ubaciti omjeri dnevnih potreba pojedinih vitamina)
  • Da si ti Maria Montessori (EE i PP idu u Monte školu pa uče i o Mariji Montessori), kako bi ti smišljao materijale za učenje?
  • Da si ti svoja učiteljica, kako bi djecu koja govore hrvatski naučio čitati i pisati na njemačkom? 
  • Da možeš dizajnirati svoj dvorac, koja geometrijska tijela i likove bi koristio? (Sad uče geometriju u školi)
  • Da si ti Odin, što bi napravio Lokiju? (Trenutno su u fazi vikinške mitologije)

 Za kraj, razmislite o pitanjima koja se mogu čuti u vašoj obitelji? Možete li smisliti jedno pitanje dnevno koje bi potaknulo znatiželju kod vaše djece?

Zapamtite: istraživanja pokazuju da polaskom u školu, djeca postepeno gube interes, znatiželju i postavljaju sve manje pitanja. Kao roditelj, imate mogućnost pomoći svom djetetu da zadrži urođeni istraživački duh. 

(1) Berger, W. (2014). A more beautiful question: A power of inquiry to spark breakthrough ideas. New York/London/New Delhi/Sydney: Bloomsbury.