Različite aktivnosti za različite stilove učenja

Crtanje, korištenje ilustracija ili umnih mapa, smišljanje rima, čitanje na glas, igranje uloga… Sve su ovo aktivnosti koje bi mogle odgovarati djeci s različitim stilovima učenja.

Dok sam išla u školu i na fakultet, pa i na poslijediplomski, čitanje lekcija nije bilo od nikakve koristi. No, čim bih napravila umnu mapu, neki podatci bi ostali u glavi. A kad sam koristila boje, učenje je išlo još lakše. Nekim mojim prijateljima je pomagalo čitanje na glas. S druge strane, moj iritantno pametni muž može zapamtiti skoro sve podatke koje je pročitao nakon samo jednog čitanja. On ne treba čitati na glas, a boje mu uopće ne trebaju. Einstein E i Power P trebaju puno kretanja i praktičnog rada (kao i sva djeca). Stoga bih, na temelju vlastitog iskustva, rekla da svi imamo različite stilove učenja i da smo uspješniji kada je način na koji učimo usklađen s našim dominantnim stilom (ili više njih).

No, postoje znanstvenici[1] koji se ne slažu s ovom idejom o stilovima učenja. Oni tvrde da učenička postignuća (u njihovom se istraživanju radilo o studentima anatomije) nemaju nikakve veze s njihovim stilom učenja. Konkretno, autori su napisali da – postignuća studenata nisu u korelaciji s njihovim rezultatima u VARK kategorijama. VARK stilovi su – visual (vizualni), auditory (auditivni/slušni), reading/writing (tekstualni) i kinethetic (motorički). Postoje mnoge druge podjele, no ova je među najpopularnijima. Neki smatraju da se napredak u učenju može postići samo promišljanjem o načinu na koji učimo, a ne usklađivanjem materijala za učenje i naših stilova.

Uopće nije upitno da ovo promišljanje o načinu na koji učimo, inače ga nazivamo metakognicija, utječe na učenje i postignuće. O ovome ću uskoro napisati nešto više.

No, ukoliko mislite da ovaj koncept o stilovima učenja ima smisla, evo nekoliko aktivnosti koje možete isprobati sa svojim djetetom.

Vizualni tip.

• Zamolite dijete da opiše ilustracije u udžbeniku.
• Potaknite ga na korištenje boja za svoje bilješke. Možete mu pokazati nekoliko primjera:
  • Geografija: podcrtaj ili napiši nazive glavnih gradova crvenom, broj stanovnika zelenom
  • Povijest: označi godine plavom, imena žutom bojom
• Pomozite im da naprave popis školskih obaveza i stave na plutenu ploču. To će im pomoći da vide i zapamte plan.
• Pokažite im kako napraviti kartice za učenje – napišite natuknice ili ključne riječi i nacrtajte ih.
• Predložite korištenje enciklopedija – u njima se nalazi puno ilustracija.
• Kada razgovarate, koristite izraze poput „zamisli sad ovo“ ili „pogledajmo kako bi ti to napravio“.
• Predložite im da nacrtaju sliku ili strip o temi koju uče. I naravno, djeca ne moraju biti umjetnici da bi učili iz svojih crteža.

Slušni tip.

• Razgovarajte s djetetom o gradivu koje uči. Pričajte i općenito o školi dok zajedno obavljate svakodnevne poslove.
• Pokažite djetetu kako da se snimi dok čita tekst i kasnije posluša što je snimljeno.

  

• Pomozite im da smisle rime ili pjesme koje mogu pomoći u pamćenju podataka iz lekcije.
• Predložite da na glas pročitaju svoje bilješke.

Tekstualni tip.

• Predložite pisanje popisa.
• Pokažite im kako da koriste rječnike.
• Potaknite ih da čitaju materijale koje im učitelji daju u školi.

  

• Predložite da prepišu svoje bilješke ili tekst.
• Motivirajte ih da čitaju i dodatne materijale.
• Sugerirajte im da napišu sažetak lekcije koju uče.
• Pomozite im da pisano opišu dijagrame, grafove i tablice. Na primjer „ovaj graf pokazuje…“

Motorički tip.

• Dozvolite im da uče u dnevnom boravku ili drugoj većoj prostoriji gdje se mogu kretati, pisati i crtati.

  

• Omogućite im da isprobaju što su naučili – brojenje novca za vježbanje zbrajanja, pravljenje smoothija za ponavljanje naziva voća koje su učili na stranom jeziku.

  

• Radite s njima na konkretnim aktivnostima. Izgradite robota dok uče o senzorima pokreta.

  

• Potaknite ih da izrađuju dijagrame, crteže, karte.
• Igrajte igre uloga.
• Predložite da dijete preuzme ulogu učitelja i nauči vas neku novu lekciju.

Kao što vidite, ovdje se ne spominje da roditelj uči s djetetom ili da piše zadaće. Nema potrebe da recitirate definicije ili formule ili da ih ispitujete nakon svake lekcije. Biti roditelj koji je uključen znači zanimati se za sadržaj koji dijete uči, pokazati mu neke primjere kako još može učiti i pustiti ga da uči samo.

[1] Husmann, P.R. and O'Loughlin, V.D. (2019), Another Nail in the Coffin for Learning Styles? Disparities among Undergraduate Anatomy Students' Study Strategies, Class Performance, and Reported VARK Learning Styles. American Association of Anatomists, 12: 6-19. https://doi.org/10.1002/ase.1777