Samokontrola - put do uspjeha

Onaj tko kontrolira druge je moćan, a onaj tko kontrolira sebe još moćniji. Lao Tzu

Jedna od najčešćih novogodišnjih odluka je – biti fit i imati zdravije navike. No, nije lako odreći se omiljenog slatkiša ili ići trčati svaki dan kako bismo ostvarili taj cilj. Hoćemo li to uspjeti ili ne, uvelike ovisi o samokontroli.

Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite o onome što već znate o samokontroli. Mislite li da je ona urođena ili se može razvijati? Zašto je poželjno da imamo samokontrolu? Jesu li djeca i odrasli uspješniji ako imaju dobro razvijene mehanizme samokontrole? 

Samokontrola je jedan od najvažnijih elemenata uspjeha – bilo da se radi o školskim ocjenama, stvaranju pozitivnih odnosa s drugima ili zdravim životnim navikama.

Nastavi čitati i saznaj što je uopće samokontrola, zašto je važna i kako se razvija.

Što je samokontrola?

Jedna od definicija je: namjerno kontroliranje impulsa pažnje, emocija i ponašanja za

postizanje udaljenog cilja (Duckworth et al., 2014). Znate onaj trenutak kada se morate zimi ustati iz toplog kreveta kako biste vježbali prije odlaska na posao i tako postigli neki daleki cilj (npr. istrčati utrku od 10K za tri mjeseca)? Impuls je ostati u toplom krevetu. Cilj je utrka. Hoćete li se ustati ili ne, ovisi o samokontroli.

Zašto je važna samokontrola?

Istraživanja su pokazala da djeca s manje samokontrole postižu slabiji uspjeh u školi. Kasnije u životu, veća je vjerojatnost da će iskusiti anksioznost, depresiju i agresivna ponašanja. Skloniji su pretilosti pa čak i ovisnosti.

Iako će neki roditelji reći „ma, sve je to u genima, nema tu puno pomoći“, znanost nam kaže da se mehanizmi samokontrole mogu razvijati.

Kada i kako se razvijaju ovi mehanizmi?

Već u dobi od 4 godine, djeca polako razvijaju svijest o strategijama samokontrole. Naravno, kako odrastaju, te se strategije poboljšavaju. Tako dijete od 4 godine misli da će se lakše oduprijeti tome da pojede kolačić ako je taj kolačić ispred njega. S druge strane, šestogodišnjaci će primijeniti strategiju „daleko od očiju, daleko od misli“ i maknuti kolačić kako bi lakše izdržali da ga ne pojedu (H. N. Mischel & Mischel, 1983).

Ponekad je i nama odraslima teško kontrolirati impulse, a djeci je to poseban izazov. Da bi izrasli u osobe koje se mogu svjesno usmjeravati ka cilju, potrebno je ove mehanizme poticati i razvijati.

Jedna ideja o tome kako raditi na samokontroli proizlazi iz istraživanja koje su proveli Wansink et al. (2006). Oni su utvrdili da će osobe (u ovom su istraživanju to bile tajnice u uredima) pojesti više slatkiša ako su oni u prozirnoj staklenoj posudi, nego u posudi sa zamućenim staklom. Ovo zanimljivo istraživanje također je pokazalo da će osobe pojesti više slatkiša ako su oni na dohvat ruke nego ako su udaljeni. Možemo li ovo znanje iskoristiti i pomoći djeci da razviju svoju samokontrolu?

Daleko od očiju, daleko od misli.

Kao što udaljena staklenka sa slatkišima znači da će osoba lakše kontrolirati svoje impulse da pojede te slatkiše,  tako i djeci pomaže da im izazov nije na dohvat ruke. Ovo se naziva odabir i modifikacija situacije. Radi se o tome da dijete (i odrasli) svjesno odabere ili prilagode situaciju i okruženje koje će pomoći u kontroli impulsa.

Evo nekoliko primjera:

• Izbjegavati redove sa slatkišima dok se prolazi trgovinom.
• Ostaviti mobitel u drugoj sobi dok se piše zadaća.
• Učiti u knjižnici, a ne kod kuće gdje ima puno distrakcija.
• Ići kući putem koji ne prolazi blizu shopping centra.
• Sjediti bliže učitelju/ici i dalje od učenika koji pričaju za vrijeme sata.
• Instalirati aplikaciju koja ograničava korištenje Interneta.

Naravno, u početku je roditelj taj koji više vodi računa o izbjegavanju i modificiranju situacija. Kada je dijete malo starije, razgovarajte o situacijama koje mu otežavaju dolazak do cilja i pomozite da prepozna i ukloni izazove.

Za kraj postavite sebi ili svom djetetu ova pitanja:

Jesi li zadovoljan/na svojom razinom samokontrole? Koju situaciju bi svjesno mogao/la kontrolirati i modificirati da lakše dođeš do cilja? Što ti najviše smeta da uspješnije obaviš neki zadatak (učenje, pisanje zadaće, izrada prezentacije, mršavljanje...)? Kako možeš ukloniti ili smanjiti te smetnje?

Zapamtite: Djeca i odrasli koji lakše dolaze do cilja nisu nužno jačeg karaktera. Bolji su u prepoznavanju i uklanjanju situacija zbog kojih impulzivno reagiraju.

Literatura: