Samokontrola - put do uspjeha

Onaj tko kontrolira druge je moćan, a onaj tko kontrolira sebe još moćniji. Lao Tzu
Jedna od najčešćih novogodišnjih odluka je – biti fit i imati zdravije navike. No, nije lako odreći se omiljenog slatkiša ili ići trčati svaki dan kako bismo ostvarili taj cilj. Hoćemo li to uspjeti ili ne, uvelike ovisi o samokontroli.
Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite o onome što već znate o samokontroli. Mislite li da je ona urođena ili se može razvijati? Zašto je poželjno da imamo samokontrolu? Jesu li djeca i odrasli uspješniji ako imaju dobro razvijene mehanizme samokontrole?
Samokontrola je jedan od najvažnijih elemenata uspjeha – bilo da se radi o školskim ocjenama, stvaranju pozitivnih odnosa s drugima ili zdravim životnim navikama.
Nastavi čitati i saznaj što je uopće samokontrola, zašto je važna i kako se razvija.
Što je samokontrola?
Jedna od definicija je: namjerno kontroliranje impulsa pažnje, emocija i ponašanja za

Zašto je važna samokontrola?
Istraživanja su pokazala da djeca s manje samokontrole postižu slabiji uspjeh u školi. Kasnije u životu, veća je vjerojatnost da će iskusiti anksioznost, depresiju i agresivna ponašanja. Skloniji su pretilosti pa čak i ovisnosti.
Iako će neki roditelji reći „ma, sve je to u genima, nema tu puno pomoći“, znanost nam kaže da se mehanizmi samokontrole mogu razvijati.
Kada i kako se razvijaju ovi mehanizmi?
Već u dobi od 4 godine, djeca polako razvijaju svijest o strategijama samokontrole. Naravno, kako odrastaju, te se strategije poboljšavaju. Tako dijete od 4 godine misli da će se lakše oduprijeti tome da pojede kolačić ako je taj kolačić ispred njega. S druge strane, šestogodišnjaci će primijeniti strategiju „daleko od očiju, daleko od misli“ i maknuti kolačić kako bi lakše izdržali da ga ne pojedu (H. N. Mischel & Mischel, 1983).
Ponekad je i nama odraslima teško kontrolirati impulse, a djeci je to poseban izazov. Da bi izrasli u osobe koje se mogu svjesno usmjeravati ka cilju, potrebno je ove mehanizme poticati i razvijati.

Daleko od očiju, daleko od misli.
Kao što udaljena staklenka sa slatkišima znači da će osoba lakše kontrolirati svoje impulse da pojede te slatkiše, tako i djeci pomaže da im izazov nije na dohvat ruke. Ovo se naziva odabir i modifikacija situacije. Radi se o tome da dijete (i odrasli) svjesno odabere ili prilagode situaciju i okruženje koje će pomoći u kontroli impulsa.
Evo nekoliko primjera:
- Izbjegavati redove sa slatkišima dok se prolazi trgovinom.
- Ostaviti mobitel u drugoj sobi dok se piše zadaća.
- Učiti u knjižnici, a ne kod kuće gdje ima puno distrakcija.
- Ići kući putem koji ne prolazi blizu shopping centra.
- Sjediti bliže učitelju/ici i dalje od učenika koji pričaju za vrijeme sata.
- Instalirati aplikaciju koja ograničava korištenje Interneta.
Naravno, u početku je roditelj taj koji više vodi računa o izbjegavanju i modificiranju situacija. Kada je dijete malo starije, razgovarajte o situacijama koje mu otežavaju dolazak do cilja i pomozite da prepozna i ukloni izazove.
Za kraj postavite sebi ili svom djetetu ova pitanja:
Jesi li zadovoljan/na svojom razinom samokontrole? Koju situaciju bi svjesno mogao/la kontrolirati i modificirati da lakše dođeš do cilja? Što ti najviše smeta da uspješnije obaviš neki zadatak (učenje, pisanje zadaće, izrada prezentacije, mršavljanje...)? Kako možeš ukloniti ili smanjiti te smetnje?
Zapamtite: Djeca i odrasli koji lakše dolaze do cilja nisu nužno jačeg karaktera. Bolji su u prepoznavanju i uklanjanju situacija zbog kojih impulzivno reagiraju.
Literatura:
Duckworth, A., Szabó Gendler, T. & Gross, J. (2014). Self-Control in School-Age Children. Educational Psychologist, 49 (3), 199-217, DOI: 10.1080/00461520.2014.926225
Mischel, H. N., & Mischel, W. (1983). The development of children's knowledge of self-control strategies. Child Development, 54(3), 603–619. https://doi.org/10.2307/1130047
Wansink, B., Painter, J., Lee, Y-K. (2006). The office candy dish: proximity’s influence on estimated and actual consumption. International Journal of Obesity (30), 871 - 875.