Strategije učenja - iz perspektive roditelja

Pojmovi poput strategije, kognicije, metakognicije i samoregulacije mogu zvučati previše znanstveno. No, istina je, sve ove umne aktivnosti već primjenjujemo u našim svakodnevnim životima, kao i naša djeca. Samo ih ne zovemo ovako fensi imenima.

Bez brige, ja sam znanstvenica i smijem ovako pisati  :)

Na primjer, kada kažete da ste zaboravili svoju lozinku i onda novu lozinku ponavljate dok ju ne zapamtite, govorite o kognitivnim strategijama, točnije – strategijama ponavljanja. Kada dijete kaže da ne može pronaći ključne riječi u lekciji koju uči, to je drugi tip kognitivnih strategija, takozvane strategije organizacije.

Kada shvatite da morate izmijeniti svoje planove i usmjeriti se na druge ciljeve ako želite završiti prezentaciju za svog šefa – to su metakognicija i samoregulacija. Iste su strategije u pitanju kada dijete kaže da se ne može više koncentrirati i da treba pauzu od učenja. Sve su ovo strategije – aktivnosti koje poduzimamo da bismo nešto napravili.

Slično tome, strategije učenja su jednostavno rečeno - načini na koji nešto učimo.

Kada govorimo o strategijama učenja, obično mislimo na kognitivne i metakognitivne.

Danas ćemo se usmjeriti na kognitivne.

Pojam kognitivne strategije odnosi se na korištenje uma (kognicije) da bismo riješili problem ili zadatak. Neke od ovih strategija (1) su : ponavljanje, elaboracija, organizacija i integracija.

Trebaju li roditelji poučiti djecu ovim strategijama?

Ako mislimo na izravno poučavanje, kada djeci objašnjavate kada i kako se određene strategije primjenjuju, osmišljavate i printate zadatke na kojima će vježbati – onda NE.

Ali, ako im mislite stvoriti stimulativnu okolinu, potaknuti, pokazati, možda i na svom primjeru (da, odrasli isto uče. To nije nešto što rade samo djeca u školi) – onda DA.

Ponavljanje. Jeste li Vi ili Vaše dijete ikada dobili slabiju ocjenu iz testa i onda pomislili „Joj, da sam barem još više puta pročitao/la. Sigurno bi ocjena bila bolja.“ Pa, vrlo vjerojatno ne bi. Neprestano čitanje teksta neće baš pomoći da zapamtimo informacije koje učimo.

Ako uistinu želite nešto zapamtiti, potrebno je biti aktivno uključen u učenje, uložiti malo kognitivnog truda. Samo ponavljanje, poznato i kao „bubanje napamet“, uglavnom neće dati dobre rezultate. Kognitivni angažman je bitan. I zato, ako vidite da dijete čita isti tekst već deseti put i još uvijek ne može zapamtiti što je pročitalo, predložite drugu strategiju, po mogućnosti neku od takozvanih „dubinskih strategija“ kao što su:

Elaboracija. Ove strategije pomažu djetetu da pohrani informacije u svom umu tako što stvara veze među njima. Pa, ako vidite da se dijete muči s pamćenjem i razumijevanjem pročitane lekcije, predložite da napiše sažetak. Uz pomoć toga, može prepričati lekciju. A ako ne voli pisati, neka napravi natuknice. S obzirom da ja volim koristiti boje u svom učenju, uvijek predlažem svojim učenicima i svojoj djeci da si informacije organiziraju po bojama.

Ovo nas vodi do…

Strategija organizacije. Kao i prethodne, ove su strategije višeg reda koje pomažu u stvaranju veza među idejama. Moje omiljene su umne mape. Mogu se izraditi prije neko se krene s učenjem. Na taj način nas naše misli i asocijacije vode u učenju. Ja sam ih izrađivala nakon učenja i tako su mi služile za ponavljanje pročitanog. Osim umnih mapa, možete potaknuti dijete da podvuče ili prepiše najvažnije riječi. Često ih zovemo i ključne riječi. No, kada govorimo o pronalaženju bitnoga u tekstu, imajte na umu da se ova vještina razvija nešto kasnije. Djeca u početnim razredima osnovne škole još uvijek teže razlikuju bitno od nebitnog i razvijanje ove vještine može potrajati. Recimo da je u pitanju lekcija iz prirode, oprašivanje biljaka. I dok su Vama (i vjerojatno učiteljci) bitni pojmovi poput: prašnici, peludni prah, stigma tučka i slično, djetetu bi najvažnije moglo biti kako je sličnu pčelu vidjelo u crtiću prije tri tjedna dok je bilo kod tetke za vikend. Kao roditelj, uvijek možete raditi na tome kroz svakodnevne aktivnosti. Iskoristite čitanje priča kao priliku da Vam dijete kaže tri najvažnije riječi iz knjige koju ste pročitali prije spavanja. To može biti i pet ili jedna riječ, ovisi o knjizi. Nakon toga slijedi razgovor. Pitajte dijete zašto je odabralo baš te riječi. Onda im recite koje se riječi Vama čine bitnima. Einstein E i Power P obožavaju ove razgovore i diskusije (možda se zato čini da naše čitanje traje cijelu vječnost).

Integrativne strategije.  Pojednostavljeno rečeno, korištenjem ovih strategija povezujemo ono što već znamo s novim informacijama. Možete ih raditi na razvijanju ovih strategija dok se pripremate za obiteljsko gledanje crtanog ili filma. Recimo da ste se dogovorili pogledati Madagascar. Pitajte dijete zna li već nešto o tom otoku. Gdje se nalazi na karti? Koje životinje žive tamo? Je li tamo toplo ili hladno? Isto možete raditi i kada idete na put – jesi li već bio/la tamo? Tko živi u toj zemlji?

Na posljetku, slična pitanja možete pitati i o lekciji koju dijete treba naučiti – znaš li već nešto o tome? Jeste li spominjali nešto slično iz drugih predmeta?

Kao što vidite, razvijanje ovih kognitivnih strategija i nije tako težak posao, zar ne? Razgovarajte s djecom, potaknite ih da razmišljaju i aktivno se uključe u učenje. Koristite pitanja, pokažite im pitanja i budite i sami entuzijastični oko njihovog učenja.

(1) Više možete pročitati u:

Weinstein, C. E. & Mazer, R. E. (1986). The teaching of learning strategies. U: Wittrock M. (ur.), Handbook of research on teaching (315-327). New York: Springer Verlag.

Taz, B. (2013). Elaboration and organization strategies used by prospective class teachers while studying social studies education textbooks. Egitim Arastirmalari-Euroasian Journal of Educational Research, 51, 229-252.

Lončarić, D. (2014). Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. Učiteljski fakultet u Rijeci