Zašto mlađa djeca ne dijele igračke? Treba li ih na to poticati?
Prije nego krenete čitati ovaj tekst, razmislite o onome što već znate o dječjoj igri. Svađaju li se djeca oko igračaka? Trebaju li roditelji reagirati i poticati dijete da dijeli svoje igračke?
Vjerojatno svi roditelji žele da im djeca odrastu i budu sretni ljudi, suradljivi i prihvaćeni. Kaže psihologinja Laura Markham da zbog te želje, mnogi roditelji nagovaraju djecu na dijeljenje igračaka. Tako će biti prihvaćeni i drugi će se rado igrati s njima.
Sigurno ste vidjeli ili bili u situaciji u kojoj se dijete igra, dolazi drugo dijete (mlađi brat ili sestra, prijatelj u jaslicama ili vrtiću, bratić ili sestrična…) i želi tu igračku. Možda se rasplače i traži igračku, uzima ili otima, a možda kaže da želi ili lijepo zamoli. Tada se mogu čuti izjave:
- A daj mu/joj igračku, on/a je još beba.
- Kratko posudi pa ćeš se nastaviti igrati.
- Pravi prijatelji posuđuju svoje igračke.
- Vidiš da te lijepo pitao/la, posudi mu/joj malo.
- Igraj se još 5 minuta pa posudi.
- Nitko ne voli djecu koja ne dijele…
Kada roditelj na ovakav način nagovara dijete da dijeli igračke, zapravo šalje poruke:
- Glasno plakanje pomaže da se dobije što se želi.
- Roditelji su ti koji odlučuju tko što treba dobiti i kada. Time se uskraćuje mogućnost učenja iz iskustva i razvijanja samoregulacije.
- U redu je prekidati dijete koje se igra kako bi igračku posudilo nekom drugom.
No, sigurno ste primijetili da postoje trenutci kada i mlađa djeca dijelje igračke.
Roditeljima je često neugodno kada njihovo dijete ne želi dijeliti. Osjećaju da su sve oči uprte u njih jer je njihovo dijete sebično i ne želi drugome posuditi svoju igračku. No, je li dijete uistinu sebično ili je tu nešto drugo u pitanju?
Što roditelj treba znati?
- Sposobnost dijeljenja se javlja u određenoj razvojnoj fazi. Kao što ne možemo očekivati da dijete od 3 mjeseca hoda, ne možemo očekivati da dijete od 2 godine dijeli.
- Da bi razumjelo da netko drugi želi igračku, dijete se mora staviti u tuđu perspektivu, mora izaći iz tzv. egocentrične faze – to se postepeno događa između 2. i 7. godine.
- Da bi svjesno dijelilo, mora poznavati koncept vlasništva. Ovaj se pojam odnosi na to da dijete razumije da ima kontrolu nad nečim, da ono odlučuje tko i kad će se igrati s njegovom/njezinom igračkom. Kada osjeti ovakvo „vlasništvo“ dijeljenje postaje iskreno.
- Dijeljenje na zahtjev (kada roditelj kaže da treba dijeliti), prekida igru i fokus, uči djecu lažnoj darežljivosti.
- Djeca u mlađoj dobi (prije početka škole) mogu naučiti posuditi igračku kako bi udovoljili odraslima, ali to ne vodi altruističnom dijeljenju i tada dijeljenje povezuju s negativnim osjećajima.
- Djeca predškolske dobi osjećaju radost kada podjele igračku, ali samo ako do toga dođe bez „poticaja“ roditelja.
Za kraj, razmislite o načinima na koje reagirate kada dijete ne želi dijeliti igračku. Treba li ga/ju nagovarati da to učini? Što uči dijete koje roditelj stalno potiče da prekida svoju igru i dijeli igračke?
Zapamtite: nagovaranje djece da prekidaju svoju igru i dijele igračke šalje krivu poruku i ne potiče prosocijalno ponašanje. Svjesno dijeljenje igračaka je proces i razumijevanje ovog koncepta se razvija postepeno.
Literatura:
Wu Z, Zhang Z, Guo R, Gros-Louis J. (2017). Motivation Counts: Autonomous But Not Obligated Sharing Promotes Happiness in Preschoolers. Front Psychol. 31(8):867
