Može li se količina samokontrole koju imamo jednostavno potrošiti?

Bilo da se radi o djeci ili odraslima, samokontrola pridonosi uspjehu u svim područjima života.  U ovom postu možete pročitati zbog čega su mehanizmi samokontrole biti za uspjeh u školi, ali i razvijanju zdravih navika te svih drugih područja.

Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite o onome što već znate o samokontroli. Što znači da osoba ima samokontrolu? Koliko samokontrole je potrebno da ostvarimo neki cilj? Može li se samokontrola potrošiti tako da na kraju dana jednostavno nemamo više energije koja nas gura prema cilju?

Ovo zadnje pitanje zanima i mnoge istraživače. Neki tvrde da se količina samokontrole koju imamo može potrošiti - što ju više koristimo, to se ona više troši. Energija koju

imamo i koja nas tjera naprijed se istroši. Drugi (1) pak tvrde da je samokontrola vjerojatno neograničena, ali naš je mozak dizajniran tako da treba kombinaciju visoke samokontrole i malo lakšeg tempa.

Što to znači?

Odlučili ste svako jutro vježbati prije posla. Imate dovoljno energije, okružili ste se ljudima koji vas potiču, stvorili ste naviku vježbanja. No, onda dođe jutro kada vam se stvarno ne da ustati iz kreveta. Tada dolazi do te kombinacije upornog rada i pauze. Ostanite taj dan duže u krevetu. Možda se možete malo istegnuti prije spavanja, a možda i ne. Nakon dan-dva, nastavite s jutarnjim vježbanjem.

 Isto je i sa djecom. Svaki dan razvijaju svoju samokontrolu tako da odgode neko zadovoljstvo i prvo napišu zadaću, uče za test ili vježbaju. S vremena na vrijeme, djeca također trebaju pauzu. Neka dođu iz škole, pogledaju svoju omiljenu seriju ili crtani, pročitaju knjigu ili što god im predstavlja zadovoljstvo. Zadaću mogu napisati kasnije. Na taj će način ponovo napuniti baterije i biti spremniji na učenje.

Pauze i učenje.

U jednom je istraživanju (2) pokazano da djeca bolje pamte i uče kada se gradivo poučava u više kraćih lekcija između kojih su pauze - dakle, kada imaju kombinaciju visokog intenziteta rada i odmora. Konkretno, radilo se o učenju čitanja koje su istraživači pratili dva tjedna. Djeca kod koje je učenje bilo raspoređeno u više kraćih lekcija (tri puta po dvije minute dnevno) postigla su bolje rezultate od djece koja su čitanje vježbala šest minuta odjednom.

Za kraj, postavite sebi ili svom djetetu ova pitanja: imaš li još uvijek volje i motivacije za rad/učenje? Kako se ovaj posao/zadaća/učenje može podijeliti na manje dijelove? Koje manje korake mogu poduzeti da dođem do svog cilja? 

Zapamtite: Bez obzira radi li se o tome da se energija za samokontrolu istroši ili jednostavno funkcioniramo bolje kada održavamo balans – naš mozak treba pauzu.

 Više o ovoj temi nalazi se u :

(1) Inzlicht, M., Legault, L., & Teper, R. (2014). Exploring the Mechanisms of Self-Control Improvement. Current Directions in Psychological Science, 23(4), 302–307. https://doi.org/10.1177/0963721414534256

(2) Seabrook, R., Brown., G.D.A., & Solity, JE. (2005). Distributed and massed practice: from laboratory to classroom. Applied Cognitive Psychology 19(1), 107-122.