Što je kritičko mišljenje i zašto je važno?

Prije nego nastavite čitati ovaj tekst, razmislite o tome što već znate o kritičkom mišljenju. Na što vas asocira ovaj pojam? Koja pitanja nas potiču da kritički promislimo o informacijama koje čujemo? Koja je razlika između kritike i kritičkog mišljenja?

Kritičko mišljenje je prilično popularna tema u posljednje vrijeme i često se govori o tome kako kod učenika treba razvijati ovu sposobnost, a ne samo poticati bubanje pojmova i lekcija na pamet. U današnje vrijeme ogromnog broja informacija, koje su često proturječne, potrebno je promisliti i donijeti svoju odluku o onome što smo čuli. No, je li ovakav pristup analizi informacija uistinu nešto posve novo? U nastavku teksta otkrijmo što je to uopće kritičko mišljenje, treba li ga razvijati kod djece i kako.

Zapravo, kritičko mišljenje i nije neka nova tvorevina nastala kao odgovor na sve veći porast informacija koje su nam dostupne. Njegovo utemeljenje pronalazimo još u Sokratovoj metodi poučavanja. On je nastojao kod svojih učenika nastojao probuditi mišljenje, promišljanje i propitkivanje vlastitih vjerovanja i nakon toga ih poticao na traženje istine. Dakle, već u Sokratovo vrijeme (399 pr.n.e.) se učenike pokušavalo usmjeriti na analizu tvrdnji, pronalaženje opravdanja za te tvrdnje, uočavanje nedostataka pojedinih tvrdnji te aktivan odnos sugovornika prema spoznaji (1).

Ono što danas znamo jest da djeca koju se potiče na kritičko mišljenje postaju puno uspješnija u rješavanju školskih i svakodnevnih problema, samostalnija i kreativnija. Kritičko mišljenje nije samo suhoparno akademsko znanje, ono podrazumijeva znatiželju, fleksibilnost i otvoren um (2).

Uspjeh u rješavanju školskih i svakodnevnih problema, samostalnost, kretivnost, znatiželja, otvoren um - nije li to nešto što većina roditelja želi za svoju djecu?

Što je kritičko mišljenje?

Ukratko, to je promišljanje i vrednovanje tvrdnji koje čujemo, uočavanje razloga zašto je nešto rečeno i zauzimanje stava prema tim tvrdnjama.

Što nije kritičko mišljenje?

Kritički misliti ne znači samo nabrajati činjenice i argumente, u svemu tražiti grešku ili manu, niti je cilj postići da svi ljudi isto misle. Kritički misliti ne znači kritizirati.

Trebaju li djeca razvijati sposobnost ovakvog mišljenja?

Itekako. Ukoliko ne razvijamo ove sposobnosti, teško je procijeniti koje informacije su istinite, koje manipulativne, što je dobronamjerno, a što izmišljotina. A pokazano je da poučavanje kritičkog mišljenja kod djece razvija inventivnost, jezične vještine pa čak povećava IQ (3).

Kada se ono razvija?

Ako kritičko mišljenje gledamo kao analiziranje uzroka i posljedice, pronalaska odgovora na pitanja tko i što, mogli bismo reći da djeca razvijaju kritičko mišljenje kroz  istraživanje tj. igru – od najranijih dana. No, ovdje se ipak radi o sposobnostima analize pojmova, interpretacije informacija, organizacije sadržaja i sagledavanja predmeta rasprava iz različitih perspektiva.  To znači da nećemo od trogodišnjaka očekivati da misli na ovaj način.

No, već u ovoj dobi možemo usmjeravati djecu na kritičko promišljanje o stvarima koje ih okružuju. Što ih više poučavamao kako misliti na ovaj način, veće su šanse da će djeca uistinu analizirati, propitkivati i promišljati.

Kako se potiče razvoj kritičkog mišljenja?

Naravno, poučavati i usmjeravati na kritičko mišljenje ne znači da će roditelj posjsti dijete ispred sebe i tumačiti mu važnost ovih sposobnosti, načine analize, znanstvene postavke, dedukcije i donošenja zaključaka. 

Ako ste pročitali ove tekstove o važnosti postavljanja pitanja za razvoj samopouzdanja i pitanjima koja potiču i održavaju znatiželju, onda već imate ideju da bi upravo pitanja mogla biti jedan od načina za razvijanje sposobnosti kritičkog mišljenja. Ovdje ne govorimo o da/ne pitanjima, nego onima koja potiču promišljanje, objašnjenje kako i zašto.

U sljedećem postu saznajte koja su to pitanja primjerena za djecu mlađe dobi, što sve mogu učenici 1. - 4. razreda, a kako se kritičko mišljenje razvija kod starije djeca.

Za kraj, postavite si ova pitanja: želim li da moje dijete promišlja o svijetu koji ga/ju okružuje? Analiziram li ja informacije koje čujem? Je li meni (ili mom djetetu) teško sagledati situaciju iz druge perspektive?

Zapamtite: djeca koju se potiče na kritičko razmišljanje uspješnije rješavaju izazove (u školi i u svakodnevnom životu). Jedan od načina na koji roditelji mogu pomoći djetetu da razvija ove sposobnosti je postavljanje pitanja koja zahtijevaju analizu, interpretaciju i objašnjenje.

(1) Buchberger, I. (2012). Kritičko mišljenje: priručnik kritičkog mišljenja, slušanja, čitanja i pisanja. Rijeka: Udruga za razvoj visokog školstva Universitas.

(2) Quitadamo JJ, Faiola CL, Johnson JE and Kurtz MJ. 2008. Community-based inquiry improves critical thinking in general biology. CBE Life Sci. Educ. 7: 327-337.

(3) Herrnstein RJ, Nickerson RS, Sanchez M and Swets JA. 1986. Teaching thinking skills. American Psychologist 41: 1279-1289.